BOJKOTUJEM izbore! Ne dam blanko potpis propadanju Srbije !


Bojkotujem izborne manipulacije usred vladine fanaticne nato/eu uck okupacije u Srbiji :

Za svake izbore, mojim potpisom ja im dajem najbolje plaćeno radno mesto pozicije /opozicije sa imunitetom.

Za šta?  

Za krađu, zdravstvenih, penzionih, školskih, univerzitetskih, penziono-socijalnih fondova ,..., prirodnih rezervi resursa... 

...za Briselske tajne potpise, korpo jure, Lidl-Merkelove korpoRacije, nato vežbe, Klinton-donacije, molitvene doručke-ručkove u Briselu, Wasingtonu, Londonu, Beču...

...za savete Blera, Shredera, Klintonove, Incka... 

...za turističke ture vlade, poslanicka prenemaganja projektovanih opozicija... 

...da zakonski ozakone harač nad sirotinjom bez vitalnog minimuma, bezobzirni od radnika, da nezakonski inkvizicijski ozakone da izvrsitelji, notari proizvode klošare, uteruju strah sirotinji... 

...da bi posle izbora Srbima Državljanima Srbije izmenjali u 25 godina 4 državljanstva, a oni postali AD doo milioneri, ne dodirljivi sa unucima elitni, elitnih plata, vila, (plaćamo im in putovanja, a Srbi ostajali bez državljanstva, u sve većoj bedi i sve legalizovanom kriminalu, sa izvršiteljima, napumpanim kilowatima, samoizabranih podobnim kompanjerosima !?! 

Moj potpis u SrBIJI zloupotrebljava ta ista garnitura nedodirljivih vip politicara, novinara, NVO, sa imunitetom u kriminalu sa hiljadama € plate i sa Soroševim bednicima, sve se kao nećkaju, a zajedno u restoranu krkaju po Srbiji.... korumpirani eu/nato pioniri i manipulatori...

... profiteri korumpiranih izbora po Srbiji od mene neće dobiti u biračku knjigu izašlih moj potpis za političku korupciju - radno mesto sa imunitetom vlasti!

...moj potpis mogu dobiti oni koji se dokažu - tužbom protiv ad doo profitera, protiv veleizdaje i prekomerne zloupotrebe sile nad Srpskim Narodom! 

A za izbore jedino kad dokažu da su ratne, postratne ad doo pljačkaške  profitere, kao i sve AD doo bez javnih dokaza o poreklu novca, kapitala strpali u zatvor, zajedno sa narko dilerima, kriminalcima,  i teroristima uck...

...pa nek njima u zatvoru menjaju svest, da su oslobodioci svog Naroda, sedeci u zatvoru za terorizam izvršen u Srbiji nad Drzavljanima Srbije.


_____________

Milankov Crepulja Borka

DOS vraćaju - a Vučić ne odlazi... lažu da izborima ruše Vučića!




I da nekim čudom, izgubi predsedničke izbore, Vučić svakako ostaje premijer, a i ako ne ostane - neće to biti voljom naroda, niti voljom soroševih dosovskih i kandidata civilnog društva Nataše Kandić, nego će to biti volja isto onih koji su istakli ove i ovakve predsedničke kandidate, kako bi Srbiju načisto dotukli.

Na drugoj strani - niko od ovih kandidata - pa i u slučaju novih izbora i formiranja neke ponovno dosovske vlade - dakle niko od njih nema Vučićevu moć - da pljačka penzionere i da mu se oni zahvaljuju na tome.

To ne mogu ni Vuk Jeremić ni Saša Janković . Tu pakost može da radi ovom narodu - jedino Vučić. Zna to Angela Merkel, zna to i Ruf iz MMF-a: da srpski narod i dalje naseda na njegovu radikalsku prošlost.

Pa, zašto bi njega MMF i Merkelova smenjivali s mesta premijera?

Pa, nismo deca!

Da je bilo dozvoljeno ovom narodu da izborima nešto promeni - drugačije bi izgledao spisak predsedničkih kandidata, te bio bi rezultat volje naroda, a ne spisak želja i Aleksandra Vučića i okupatora ove zemlje.

Srpski narod ne sme svojim izlaskom da podrži izbore koji mu obećavaju da se DOS vraća - a Vučić ne odlazi.

Ni puškom nas niko na te i takve izbore ne sme isterati da im dajemo legitimitet.

*

A u nedelju uveče, nebitno je ko je pobedio - bitna je izlaznost iz koje ćemo moći da zaključimo da li je blizu svitanje nad Srbijom, ili se mrak produžava u nedogled i postaje sve mračniji.

Srbi, taj divni prostodušan narod, poverovao je kandidatima i ne pita za program.

Pa ispade da je samo otpadnik Čanak izašao pred ovaj narod sa jasnim programom, koji bi se u svakoj pristojnoj državi smatrao za krivično delo. Pa, zna se šta bi mu sledilo - hapšenje i sklanjanje sa izbora. E, sad ukoliko bi mu se pronašla neka olakšavajuća okolnost onda bi završio u dilkarnici, pa bi tamo objašnjavao dr. Slavici Đukić Dejanović, kako on to zamišlja da cepa državu kojoj želi da bude predsednik, da joj gazi, vređa i menja ustav, pre podne, a da joj prekraja granice posle podne, nakon nekoliko kilograma prožderane janjetine zalivene vinom. I taj se ubi od brige za ovim narodom. Neko mu je rekao da je narod gladan i to mu toliko kvari apetit da je morao da se kandiduje.

Nije nego!

I ostali kandidati imaju program - da sruše Vučića.

Dosovci bi da se vrate, kažu da MOGU ONI BOLJE, pa još i BEZ STRAHA, i kako sve ne sklepaše te svoje glupave slogane.

Jer kad kaže Jeremić da može bolje, ne zna se da li misli da može bolje od Vučića, ili svog bivšeg profesora i lidera Tadića, da rastura ovu srpsku državu.

Dakle, kandiduju se DOSOVCI bez straha da ćemo se setiti svega što su nam uradili, i tvrde da MOGU BOLJE da izvuku od ovog naroda.

BEZ STRAHA , dakle od Boga se ne boji ta bratija - a ne boji se ni srpskog naroda kojeg prezire i koristi za dalje bahanalije i vlastiti bolji život - ponovo na grbači isto tog ovako prezrenog i uniženog naroda.

Da li zaista neko očekuje da će Srbin koji na ovu podmetačinu neće da zažmuri - da izađe na te njihove interne izbore.

Pa prvog prolaznika da nahvatamo na ulici - taj bi imao bolje preporuke od svakog kandidata za predsednika srpske države.

Ako ništa drugo, bar ga nećemo poznavati kao zlu paru! Pa ćemo nakon izbora moći da se opravdamo i pred sobom i pred decom svojom porobljenom. Ovako ostajemo bez opravdanja. Ništa nas neće oprati, kad se još jednom nasučemo na one njihove izborne kutije.

*

I tako dođosmo i do autsajdera, jer ni oni se nisu slučajno pojavili. Kako se dan izbora primiče sve jasnija je njihova uloga - svedena na puko podizanje izlaznosti - izvući što više nezadovoljnog naroda na glasačka mesta.

Da ne pukne bruka.

Da Vučić ne pobedi sa malom izlaznošću, pa da mu mentori udaraju packe što je predsednik bez narodne podrške.

Njima će da pukne bruka, samo kad kao narod odemo toliko daleko - da svojim neizlaskom - poručimo i sorošu i ološu da više ne priznajemo ni jedne ni druge - i da njihovi kandidati za svoja lična bogaćenja neće ubuduće da dobijaju blanko tapije od probuđenog srpskog naroda.

To je u ovim uslovima jednini način, ukoliko želimo da razmišljamo svojom glavom, i da verujemo svojim očima, a ne njihovim sloganima.

To je put na koji nas ne pozva niko od tih svetlih likova, takozvanih patriota koji bi povuku li se sa izbora ostali bez 29 miliona narodnih para. Za toliko su nas prodali. Jer ništa drugo ni ne mogu da izvuku.

Srpski narod mora da se probudi i da shvati da je okupiran sa svih strana.

Ukoliko ne želimo da nas drugi neki ovde pakleno oslobađaju - nekakve britanske službe ili Rama, Bajden, Tači, Bler i Šreder.

Mi moramo da zaslužimo podršku pravdoljubivog sveta - a ne da izlazimo na Vučićeve izbore, masovno, a da očekujemo da će nas od soroševih kandidata oslobađati Rusi . I da se čudimo kad Putin podržava Vučića, isto kao i mi koji masovno izlazimo na njegove izbore. Pa ne mislimo valjda da će Putin da udari na srpski narod - da se suprostavi našem slepilu.

Jer da nisu ovo Vučićevi izbori kandidat za predsednika bio bi Nikolić. A vučić nam u svojim vatrenim govorima ne bi i dalje pretio teškim reformama, za koje se zalažu i njegovi protivkandidati - a sve na grbaču naroda. Niko od njih neće osetiti posledice tih reformi, nego će imati benefite od toga.

Nismo deca, hajde da ne lažemo jedni druge.

Zašto bi nas pogledao neko pravdoljubiv, ako vidi da je aktuelna vlast došla na izbore sa tolikom izlaznom podrškom koju je isto ovaj narod dao takvim izborima.

Nismo kao takvi nikome ni zanimljivi kao samosvestan narod, niti u stanju da privučemo naklonost pravdoljubivog sveta.

S kojim pravom bi neko poštovao i blagonaklono gledao na svakog ko sam sebi jamu kopa - po ko zna koji put.

Ali ćemo i te kako biti zanimljivi belosvetskim lešinarima i kreatorima kojekakvih proleća.

Ni Bogu svome nećemo da budemo ugodni - kao takvi.

Ni on nas više neće pogledati. Jer smo se i kao narod okrenuli nekim drugim "ikonama", i svađamo se i prolivamo žuč, zato što je svako uprtio svoju ikonu sa likovima ovih kandidata i nosamo je umesto svog krsta, pa prkosimo jedni drugima svojim izbornim pravima i voljama u okupiranoj državi.

U državi, kojoj je komunjarski sistem najveća zla naneo - i kako onda tako i danas.

Porodično vaspitanje zamenili smo školskim obrazovanjem. Porodice zdudali u fabrike, a decu predali na milost i nemilost nekom učitelju, i ministru. Nekada smo se samo mi igrali svojom decom, a danas se njima igraju ministri prosvete.

U šta će da izrastu tako razigrana deca. U belog?

Ovog belog pred čije je noge popadala takozvana srpska intelektualna elita. E jeste i intelektualci i elita, ako vas je intelektom svojim zaneo i opio Beli!

Da li je to Srbija u kojoj želimo da živimo i vaspitavamo svoju decu?

Srbija sa intelektualcem Belim na čelu.

Ne. Soroš i ostali ološ - je ove sinmiduduk intelektualce, zdudao u stada, a Belog im je postavio za predvodnika.

I odzvanja mu klepetuša Srbijom - kao tuga i opomena osvešćenom narodu - da nema šta za sebe i čeljad svoju da traži na ovakvim izborima.

______________
Izvor

Рокфелерови: ОТИМАЧИНА, МАСАКРИ, ПРЕВАРЕ, ЛАЖИ И ПЉАЧКА

Рокфелерови се нису обогатили као добрице. У ствари, они су сваку прилику искористили како би могли да краду од других људи. Тако је ова породица стекла стекли Далут, Месабу и Северну железницу, преносе Листверсе и Нова економија.
Према подацима листа "Форбс", имовина коју поседује породица Рокфелер процењена је на свега 11 милијарди долара. Ипак, многи сматрају да је ова цифра вишеструко већа.
Како су дошли до свог богатства, најбоље сведочи листа од 10 јавно документованих случајева који се Рокфелерима, понајпре, стављају на терет:
10. Отимачина
Како је писало у новинама 1911. године, изворни власници железнице управо су завршили полагање пруге. Они су хтели да граде терминале, али им је недостајало новца. Ту на сцену ступа велечасни Гејтс, човек који је управљао добротворним донацијама Рокфелерових. Гејтс тада објашњава власницима да је Џон Д. Рокфелер пратио изградње њихове железничке пруге и да ће им позајмити новац. Људи су прихватили зајам за 420.000 долара. Два месеца касније Рокфелер је захтевао да морају новац да врате одмах због неке "финансијске срамоте", те су били приморани да му предају пругу.
9. (не)Плаћање радника
Џон Д. Рокфелер није имао претерано високо мишљење о људима који су радили за њега. Његов блиски сарадник је 1913. јавно признао да не верују у концепт минималне плате и да сваки дечак и девојчица, сваки мушкарац и жена зарађују тачно онолико колико вреде.
8. Масакр у Лудлову
1914. године су рудари почели да протестују. Рудници су били опасни, плата је била никаква, и што је још горе, плату су добијали у боновима које су могли да потроше само у Рокфелеровим трговинама. Кад су кренули у штрајк, Рокфелер млађи послао је наоружане мушкарце да разбију штрајк. Једанаесторо деце, две жене и неколико мушкараца је изгорело у шаторима, које су ти Рокфелерови поданици запалили.
7. Жене и деца у страху
Након тог масакра су све жене и деца међу Рокфелеровим запосленима живели у потпуном страху. Дон Мекгрегор је записао да су деца често бежала од њега зато што је он био странац. Одрасли су знали да је он на њиховој страни, али деца нису. Деца су чула приче о Лудлову.
6. Лажне вести и контола медија
Након масакра у Лудлову, Рокфелеровима су биле потребне све могуће добре вести. Због тога су покренули часопис, а удружили су се с Рандолфом Херстом, моћним новинарским издавачем, како би објављивали само добре ствари о њима и опасно лагали о противницима. Преузевши монопол у медијима, лобирали су доношење великог броја закона и забрана, не само у САД-у, већ широм света, вршећи тако снажан утицај и на спољну и на унутрашњу политику Вашингтона.
5. Човек у покушају
Џон Рокфелер млађи је 1915. одлучио да посети један рудник, како би показао да је и он само смртник. Посета је била тотална пропаст. Осим што се толико уморио од пет минута рударења да је морао да преспава у руднику, ни рударима се није свидео, па су га већином игнорисали.
4. Уплитање у образовање
Џон Д. Рокфелер трошио је баснословне своте новца на високо образовање како би примирио јавно мњење, али и вршио утицај на стварање нове елите. Кроз своју фондацију финансирао је образовне институције и то искључиво конзервативног предзнака. Најмрскији идејни непријатељ биле су му идеје о синдикатима и организованом раду.
3. Није помогао у рату
Док је већина богатих породица тог времена нудила свој новац или су се одрицали плате, Рокфелер је одбијао да даје чак и зајам било Русима било Британцима.
2. Избегавање пореза
Још током Првог светског рата, Рокфелер је у своју фондацију спремио 100 милиона долара. Од тога је зарађивао шест милиона долара годишње, на које није плаћао никакав порез. И док би фондације требало да служе само у добротворне сврхе, на његов рачун долазиле су многе оптужбе да је трошио огроман новац за своје потребе.
1. Цена горива
Амерички Конгрес тражио је да Рокфелер објасни зашто је стално подизао цену горива. Њему је прекипело и рекао је да само понуда и потражња могу да диктирају цену. Американцима је гориво било неопходно и били су спремни да плате цену коју је Рокфелер формирао.

Званична биографија

Подсетимо, данас је преминуо Дејвид Рокфелер, у својој 101. години живота, мирно у сну у свом дому у Покантико Хилсу. Био је најмлађи од шесторо деце Џона Д. Рокфелера јуниора и био је последњи живи представник своје генерације Рокфелерових. Био је на челу једне од најмоћнијих породица на свету и након смрти своје браће и сестара је постао чувар богатства и човек који је управљао једном од највећих пословних, али и "филантропских" империја на планети.
Студирао је економију на Харварду и Универизитету у Чикагу, служио је војску, а затим је пословну каријеру отпочео у чувеној банци Чејс, коју су, иако је породица имала само пет одсто акција, многи звали "Рокфелер банком". Након 35 година каријере у којој је двадесет година био на челу "Чејс Менхетна" отишао је у пензију 1981. године, када је имао 65 година.
Током II светског рата служио је у војној обавештајној служби, на пословима везанима за економску шпијунажу. Крај рата је дочекао са чином капетана.
Дејвид Рокефелер је 1954. године покренуо Билдерберг групу, а 1973. године основао је Трилатералну комисију. Утицај тих удружења на светска кретања је велик, али не до краја препознатљив.
Имао је огроман утицај у свету и део је последње генерације која је концентрисала новац и моћ само у најужем кругу породице. Како преноси АП, састао се са више од 200 шефова држава у више од 100 земаља света током каријере, а често је дочекиван као и да је сам највиши државни званичник.
Након пословне каријере, трудио се да одржи моћ породице и бавио се добротворним радом, због ког је добио и највеће америчко признање за цивиле – Председнички орден слободе 1998. године. Његова породица је саопштила да је Дејвид Рокфелер донирао више од две милијарде долара разним институцијама – од Рокфелер Универзитета, преко Харварда, до низа музеја.
Оженио се Маргарет Меграт 1940. године и иза себе је оставио шесторо деце. Супруга му је преминула 1996. године. Он сам, имао је седам трансплатација срца.
Према подацима листа "Форбс", Рокфелерова имовина је процењена на две милијарде долара.
_________________
Извор: Телеграф